Anima Noir
I am not I. I am this one walking beside me whom I do not see, whom at times I manage to visit, and whom at other times I forget; the one who remains silent while I talk, the one who forgives, sweet, when I hate, the one who takes a walk when I am indoors, the one who will remain standing when I die. by Juan Ramon Jimenez
Sunday 13 November 2011
Wednesday 31 August 2011
Wednesday 24 November 2010
...
Ona
je samo još jedan neprospavani sat, još jedna neoprana šolja kafe, još jedan
podmukli dah velikog grada. Ona
je još jedan pritisak noći koja se topi u lažnom novembru. Ona je okrunjena kao
zakasnela zima i moja je zauvek, da me muči kada ja nisam ja.
je samo još jedan neprospavani sat, još jedna neoprana šolja kafe, još jedan
podmukli dah velikog grada. Ona
je još jedan pritisak noći koja se topi u lažnom novembru. Ona je okrunjena kao
zakasnela zima i moja je zauvek, da me muči kada ja nisam ja.
Tuesday 26 October 2010
...
Ni cela leva polovina meseca me noćas neće zasititi. I kao jabuka da mi padne u krilo, prepuštam je ništavilu. Noć u meni je gladna, a mesec je samo privid tvoje senke...
Subscribe to:
Posts (Atom)